Dramski tekst Gustava Otta dovodi nam na pozornicu tri suvremene žene koje život nije mazio i koje su se nebrojeno puta
opekle i bile povrijeđene u svojoj potrazi za ljubavlju. U ovoj komediji susrećemo ih u tridesetim godinama života, onom ranjivom periodu kada okolina od nas očekuje mnogo, a sugerira nam da je kraj (četrdesete!) blizu. Svaka od njih spas traži na drugom mjestu: jedna u naručju oženjenog muškarca koji je
zavarava, druga u suicidalnom bijegu od rutine obiteljskog života a treća u misticizmu religije. Svakoj nedostaje ono što imaju druge dvije no niti jedna to ne zna. Crnohumorno i kirurški precizno ovaj tekst secira nezahvalnu poziciju žene u suvremenom društvu, a glumicama omogućuje da pokažu spektar svojih interpretativnih
mogućnosti jer ovo je upravo, strukovno rečeno, „glumačka predstava“ – predstava u kojoj se i redatelj mora povući na rezervni položaj i biti „prvi gledatelj“, onaj koji vjeruje glumicama i oprezno ih vodi kroz minsko polje napetih dramskih situacija.