Iz teksta izložbe 98 novih slika u Slavonskom brodu citiramo:

Neopterećen svrstavanjem u bilo kakve umjetničke stilove, dosljedan svom slikarskom pozivu, Malčić se kontinuiranom (gotovo do mjere opsesivnosti) posvećenošću slikarstvu bori i protiv uvriježenih stereotipa. Dok biti slobodan umjetnik uglavnom podrazumijeva fleksibilnost u organizaciji rada na djelu i slobodnog vremena, Malčić si od samih početaka bavljenja slikarstvom zadaje jasne ciljeve, rokove i fiksno radno vrijeme, uobičajeno za konvencionalna radna mjesta, radeći svakodnevno od 7 do 12 sati te umjetničkoj praksi pristupajući s dosljednošću i disciplinom profesionalnog poziva-svaki dan naslikati po jednu sliku i to do vremena ručka.
Svojevremeno je izjavio: Svakodnevno odlazim u atelje da bih se odmaknuo od stvarnog svijeta. U njemu se najbolje osjećam i zaboravljam sve nedaće vanjskog svijeta, od pandemije koronavirusa, rata u Ukrajini, ekonomske krize do „svakodnevne jadikovke“ neplaćenih računa. U njemu sam stvarno sretan.

U Malčićevom slikarstvu nekoliko je konststanti koje se protežu kroz cijeli njegov slikarski opus (…) slike nastaju u dahu, impulzivno, kao slikarsku podlogu koristi odbačene i jeftine materijale poput komada drvenog namještaja, što njegovom slikarstvu daje dodatnu ekološku vrijednost, a ikonografija na njegovim radovima proizlazi iz autobiografskog pristupa slikarstvu shvaćenom kao načinu života: jako često interpretirani autoportret pojednostavljen do figure koja u obje ruke drži po kist i s penisom u erekciji, kao simbolom umjetničke plodnosti, životinjski likovi ( čaplje, jeleni) koji simboliziraju slikarev obračun s kičem, te tekst, koji često ispisuje
na slikama, kao odraz vlastitih životnih nazora.
Malčićev slikarski opus tvori ekstremno velik broj realiziranih slika, jer za svaku iduću izložbu radi nove – i to oko stotinjak njih, no zanimljivo je da su sve one od strane umjetnika precizno evidentirane- svaka slika dobiva “svojevrsni OIB” (Vanja Babić: monografija Ivica Malčić, 2024.), koji označava lokaciju nastanka slike, redni broj nastanka te cjelokupni broj realiziranih slika u Malčićevom opusu. “….mene veseli brojiti i bilježiti njihov nastanak. To je moja osobna borba kako zaustaviti vrijeme i kako se prisiliti na rad. Jedino tako mogu raditi; potrebni su mi brojevi da bih sačuvao stvaralački kontinuitet.” (Vanja Babić, Slikarstvo je uživanje, Vijenac 476, Zagreb).
(Romana Tekić)

Na izložbi u ARL, Ivica Malčić izlaže 97 novih slika: po njegovom konceptu od kada je navršio 60 godina broj slika se na svakoj sljedećoj izložbi smanjuje za jedan (u Slavonskom Brodu 98, u Dubrovniku 97, u Samoboru 96…)

U tekstu o svome radu Ivica Malčić piše:
Novi ciklus slika nastaje svakodnevno bez ikakvog ograničenja jedinstvenog zatvorenog ciklusa. Slike kasnije sortiram i slažem po nekim sličnostima, motivima, formatima ili tehnikama.

Svaki dan slikam i ako je “dobar dan” slika mora biti gotova “do ručka”, a ako nije sliku premažem i sutra radim ponovo, nikad ne radim na slici više dan jer su slikane “u jednom dahu” bez naknadnog dorađivanja ili uljepšavanja.
Već tridesetak godina slikam na recikliranim daskama, lesonitima i ivericama, tako da je prisutna ekološka svijest, to je održivo “zeleno” slikarstvo. Slike govore o pravim ljudskim vrijednostima bez egoizma, s puno morala, s težnjom za duhovnim
vrijednostima a ne materijalnim.
Slike su rađene “s greškom” da pokažem ljudsku i svoju ne savršenost, slikane su “sirovo” van svih akademskih pravila.
Moje slike nastoje biti kontrast idealiziranom pristupu umjetnosti kakav je moguć korištenjem umjetne inteligencije.
Kroz svoje simbole govorim o beskompromisnosti u umjetnosti.
Nastojim zanemariti sve stvari koje nemaju veze s umjetnosti kao što je format, tehnika, podloga, dopadljivost ili idealizacija.
Često koristim citate koje ispisujem na slike, oni su moj komentar na svijet u kojem živimo. Tekstovi su puni ironije i samo ironije, govore često o položaju umjetnika u današnjem društvu.
Moje slikarstvo je “gandijevski” otpor prema kiču i krivim vrijednostima u umjetnosti…

Ivica Malčić rođen je 1964. godine u Zagrebu. Diplomirao na ALU Zagreb 1996. godine. Do sada je izlagao na tridesetak samostalnih i stotinjak skupnih izložbi. Od 1998. do 2002. godine izlaže u Zagrebu svake godine 100 slika, a 2007, 2009 i 2017. godine izlaže 365 dnevničkih crteža, koji su dva puta u cijelosti objavljeni u časopisu Fantom slobode, izdavač Durieux i ARL. Tri puta je bio finalista THT nagrade u MSU. Za svoj rad nekoliko puta je nagrađivan od kojih je zadnja „Nagrada Vladimira Nazora“ dodijeljena za najbolju izložbu u 2023. godini održanu u MSU. Njegov rad dio je stalnog postava Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu. Član je HZSU. Živi i radi u Zagrebu.

________________________________________________________

Ivica Malčič
97 novih slika
Galerija Otok

16. 10. – 13. 11. 2026.

radno vrijeme
PON – PET: 11 – 19 sati

Otvorenje izložbe /
petak 16. 10. u 19 sati

Postav: Ivica Malčić
Tehnički postav: Nikša Vukosavić i Srdjana Cvijetić

__________________________________________________________