Knjiga je objavljena u suizdavaštvu Marka Ercegovića i Muzeja za umjetnost i obrt.

Snimak postojećeg stanja: rijeka, pruga, ulica jedinstvena je znanstveno-umjetnička monografija koja kroz spoj analitičkog teksta Melite Čavlović i fotografskog istraživanja Marka Ercegovića donosi slojevitu interpretaciju nejednakosti, konflikata i neravnomjernog razvoja zagrebačkog Trnja i Vukovarske ulice. Polazeći od modernističkog arhitektonskog nasljeđa, publikacija zahvaća širi povijesni i prostorni kontekst, prateći transformacije grada — od jasno definiranih urbanističkih koncepata do njihovih dugoročnih, često neželjenih posljedica vidljivih u gradskom tkivu, uvjetima stanovanja i organizaciji svakodnevice. U tom procesu politika se prepoznaje kao jedan od ključnih čimbenika koji oblikuju prostorne i društvene odnose ove središnje gradske zone.

Posebnost ove monografije leži u dvostrukoj interpretaciji: tekst i fotografija djeluju ravnopravno, ne ilustriraju se nego međusobno propituju i nadopunjuju. Proizašla iz zajedničkih razgovora, analiza i terenskog rada autora, publikacija otvara kritičku perspektivu grada i nudi svježe, promišljeno viđenje Vukovarske ulice, razumljivo i stručnoj i široj publici.

O knjizi će govoriti: autori, dr. sc. Melita Čavlović, docentica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i Marko Ercegović, umjetnik i fotograf; i urednica, dr. sc. Iva Prosoli, kustosica u MUO.

O knjizi:

Autori knjige: doc. dr. sc. Melita Čavlović
Marko Ercegović
Autor kritičkog eseja: Tomislav Medak
Urednica: dr.sc. Iva Prosoli
Recenzenti: dr.sc. Aleksandar Bede
dr.sc. Lana Lovrenčić
prof. emeritus dr. sc. Andrej Uchytil
Dizajn: Igor Kuduz

Iz teksta autorice knjige Melite Čavlović
Ulica grada Vukovara, kako joj je današnji naziv, osobito njezin odsječak između Savske ceste i Avenije Marina Držića, u arhitektonskoj i urbanističkoj historiografiji predstavlja sinegdohu modernizacije šireg trnjanskog prostora. Unatoč dostatnoj koherentnosti i jasnoći označenoj simboličkim postavom visokih građevina na zapadnom i istočnom kraju ne posustaju rasprave o njezinoj formalnoj dovršenosti i urbanističkoj artikuliranosti. Pitanje je to koje postaje sve aktualnije njezinim napredovanjem i izgrađivanjem prema istoku koje sa sobom ne donosi onu razinu logičnosti i konzistentnosti kojom je ulica prethodno planirana. Ovaj danas više od dva i pol kilometra dugačak potez koji „vodi niotkuda nikamo”, od samih početaka vjerno evidentiran fotografskim i filmskim medijem, locus je poslijeratne modernizacije grada. (…)

(…) Prvi Novi Zagreb, prostor južno od karakteristične povijesne mreže donjogradskih blokova, mjesto je prolaska široke magistralne prometnice uzduž koje su se nakon Drugog svjetskog rata žurno postavljale značajne građevine koje su trebale uprizoriti željno očekivanu bolju budućnost. Njihova je prisutnost trebala naočigled reprezentirati centar novoga grada koji se trebao materijalizirati udomljavanjem gradskih institucija i republičkih ministarstava. Jednako je važno uz upravnu i administrativnu inauguraciju osi bilo zbrinuti pridošlo stanovništvo u funkcionalnim stanovima. Novo stanovništvo činilo je populaciju dotad nenaviklu na život u gradu te je stajalo u klasnoj opreci prema stanovnicima Donjega grada. Društveni sraz imao je i svoj vizualni korelat u smislu da je mreži donjogradskih blokova proturječio moderan i radikalno drugačiji pristup smještanja samostalnih građevina u slobodnom prostoru i uzduž ulice. Kontrast je s vremenom postao ustaljeni oblik karakterizacije glavnih problema ovog suburbanog teritorija, jasno definiranog željezničkom prugom, Savskom cestom, rijekom Savom i Držićevom ulicom. Taj vazda problematičan i nehigijenski prostor te otet kontroli gradske uprave uzet je za žarište modernizacije i uzdignut u projektivni centar Novog Zagreba. (…)

(…) Ambicija je (…) u svakom pogledu premašivala društvenu stvarnost. (…)

Iz kritičkog eseja Tomislava Medaka:
Da bi se nešto izgradilo u prostoru potrebna je moć koju je američki ekonomski povjesničar Adam Tooze nazvao projektnom moći. Iniciranje zahvata u prostoru je zahtjevno i iziskuje stvaranje prostorno-planskih, administrativno-proceduralnih, projektantskih, tehnoloških i financijskih preduvjeta. Kao što pokazuje povijest Vukovarske, u ključnoj fazi realizacije inicijalnih objekata i naselja uz bulevar nakon Drugog svjetskog rata, Grad i Republika nisu imali dovoljno moći da saberu kapacitete kojima bi većim zahvatima oblikovali pojas oko bulevara u cjelini. Nedostajalo je sredstava u javnim fondovima, izvlaštenja vlasnika postojećih objekata su se pokazala preskupima, očekivanja urbanista, projektanata i javnosti su se razmimoilazila, raspoloživa građevinska tehnologija nije omogućavala dovoljno brzu i jeftinu stanogradnju, a s kasnijim dokidanjem centraliziranog financiranja stanogradnje građevinski sustavi su se našli u situaciji u kojoj su sami morali osigurati većinu preduvjeta, prvenstveno naći samoupravna poduzeća koja bi uložila kapital u realizaciju projekata. Iako su nepobitno postojali instrumenti i resursi za gradnju velikih četvrti – primjerice, učinkovita komasacija, društveno vlasništvo nad prostorom i relativno neizgrađen prostor – kakve danas nemamo, nepovoljni početni uvjeti rezultirali su točkastim realizacijama postavivši situacije u prostoru kojima su se kasnije planske osnove i realizacije morale prilagođavati. Tipologija današnjeg Trnja odraz je različitih odnosa projektne moći kroz pojedina razdoblja: predratni sloj obiteljskih kuća često supstandardne kvalitete, veliki industrijski pogoni nastali uz prugu, ansambli visokokvalitetne i standardizirane socijalističke stanogradnje, reprezentativni modernistički objekti javne namjene građeni između pedesetih i sedamdesetih, točkasta stanogradnja utisnuta nakon devedesetih na čestice obiteljskih kuća te poslovni neboderi i pripadajuće poslovne zone novijeg datuma. (…)

Iz Pogovora urednice knjige Ive Prosoli:
(…) Dvoje autora, Melita Čavlović, znanstvenica, povjesničarka arhitekture i docentica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i Marko Ercegović, fotograf i umjetnik, ovom su knjigom postavili brojna pitanja na primjeru Vukovarske ulice i njezinog neposrednog okruženja i donijeli višeslojni prikaz spomenutog područja. Svaki u svojem mediju suočili su se s problematikom urbanog (ne)razvoja: zatečenim stanjem, sukobima, napretkom i zastojima, pretpostavkama i oprekama, očekivanjima, zabludama i realizacijama modernističkog razdoblja, klasnim razlikama između većinom doseljenih stanovnika novih modernih zgrada te postojećih žitelja stihijski izgrađenih obiteljskih kuća, tj. odnosom planske ineplanske gradnje. Pritom su dokazali da je grad živi organizam, istovremeno ovisan o više političkih, društvenih i prirodnih čimbenika, koji se međusobno isprepliću. (…)