Kada je 1952. godine osnovano društvo građana čija je nakana bila senzibiliziranje široke javnosti za dubrovačko kulturno povijesno nasljeđe – pobuđeno je zanimanje, savjest, ponos i ljubav javnosti u odnosu na veliki broj devastacija naslijeđenog graditeljskog blaga i otuđivanja umjetnina započeto u 19. st. kad se tek bila počela buditi svijest građanstva za povijesne stečevine i njihovo održavanje. Tu pozitivnu energiju nakon II. svjetskog rata usmjerio je u okvire općeg dobra zaslužni Lukša Beritić (1889-1969), Dubrovčanin, pomorski strojar, entuzijast i zaljubljenik u spomenike svog zavičaja, suosnivač i prvi predsjednik te doživotni počasni predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine. Njegovim svesrdnim nastojanjem, a ugledom istraživača, pisca, operativca (od 1946. do 1960. povjerenik je Konzervatorskog zavoda Dalmacije za Dubrovnik), počasnog konzervatora – Društvo prijatelja dubrovačke starine ugledom i zalaganjem postiglo je povjerenje društvene zajednice, te mu je povjereno održavanje i upravljanje najvelebnijim spomenikom Grada, dubrovačkim gradskim zidinama. Jednakom se brigom i marom skrbilo i o stonskim zidinama, jedinstvenom europskom fortifikacijskom sklopu. Unatoč postojanju zaštitarskih institucija, od 1960. zakonski organiziranoj konzervatorskoj službi u Dubrovniku, važnost i vrijednost, uloga i smisao Društva prijatelja dubrovačke starine nije dvojbena. Štoviše, proteklo razdoblje pokazalo je koliko je Beritićeva zamisao bila vidovita i s pravom utemeljena na povjerenju u ljubav naroda za vlastito kulturno naslijeđe. Potvrdilo se ono što je želio – da o spomenicima brinu volonteri, uz pomoć i nadzor stručnih institucija, unoseći u njihovu zaštitu svijest i savjest dubrovačkog puka. Vrijeme koje živimo možda najbolje potvrđuje tu vizionarsku zamisao. U ovoj jubilarnoj, obljetničkoj prigodi valja zahvaliti onim brojnim članovima Društva prijatelja dubrovačke starine, posebice stručnjacima, uglednim počasnim članovima, dobročiniteljima, i svim ljudima dobre volje koji su nesebično svoje znanje, trud i ljubav uložili u rast Društva za održanje i opstojnost svog identiteta, svoje baštine.