Obrtnička škola Dubrovnik osnovana je 1993. godine. Od 9. travnja 2014. mijenja naziv u Obrtnička i tehnička škola Dubrovnik. Obrazuje učenike u programima tehničkih, industrijskih i obrtničkih zanimanja. Od srednjovjekovnog Dubrovnika postoji potreba i zanimanje za stjecanjem znanja u obrtništvu. Dubrovnik u srednjem vijeku razvija niz zanimanja koja će opstati kroz stoljeća. Za tekstilnu proizvodnju otvaraju se vunarske radionice na Pilama uz more, na Ombli i Šumetu (blizina vode). Za te poslove potrebni su češljači vune, tkalci, bojači tkanina, krojači, proizvođači kapa. Oni se udružuju u bratovštvine koje im osiguravaju bolje uvjete za život u neprekidnoj borbi s vlastelom. U 13. stoljeću osniva se bratovštvina drvodjelaca(maranguna). Izrodili su niz zanimanja kao što su bačvari, veslari i graditelji namještaja (podovi i škrinje). Klesari su imali statut u 14. stoljeću (izgubljen). Školovali su se od dvije do osam godina i postajali prost kamenar ili kipar i graditelj. Ciglari i crijepari(kupari) bili su vrlo cijenjeni. Vapno se dovozilo s Korčule, a zidari su se školovali osam godina. Tu su i svjećari, sapunari i staklari. Postolari i kožuhari školovali su se šest godina. Brijači su osim primarnog zanimanja liječili rane, puštali krv i sl. Knjiga Dragana Rollera iz 1951.donosi niz dokumenata o razvoju zanata u 15. I 16. stoljeću, a daje i popis prezimena obrtnika od kojih mnoga još postoje u Gradu i okolici. 1872. u Dubrovniku je osnovana prva pučka škola za obrazovanje stručnih kadrova. Tako se stvara podloga za izobrazbu dobrih gospodara i obrtnika. Otvaraju se tečajevi za poljoprivredu i zanatstvo. Početkom 20. stoljeća javlja se potreba za osnivanjem obrtničkih strukovnih škola. Prva je otvorena u Splitu, a zatim slijede osnivanja i u ostalim dalmatinskim gradovima. Obrtnici su važna karika u gospodarstvu svake zemlje. Očuvanje naše tradicije i obučavanje učenika u novim zanimanjima, glavni je cilj i zadatak naše Škole, njezinih nastavnika i stručnih suradnika.